Bosanac kojeg se plašilo i Rimsko carstvo, a niste nikada čuli za njega

Autor: Edin Selimović


Kada kažem Bosanac, mislim na osobu koja je rođena i život provela vezana za geografsko područje današnje Bosne. Riječ je o čovjeku koji je bio poglavica svog plemena i vođa cijelog naroda, prvi koji je ujedinio razjedinjene Balkance. Riječ je o Batonu Dezidijatskom.

Enver Imamović kaže da je Baton vjerovatno rođen kod današnje Breze, pa uzmimo to kao početnu tačku. Pripadao je plemenu Dezidijata (pod “pleme” se nikako ne misli na zaostalu, primitivnu skupinu ljudi, nego jednostavno na njihovu brojnost), koji su pripadali široj skupini naroda Ilira. Iliri su preci svih nas na zapadnom Balkanu, a pogotovo u Bosni i Hercegovini. Razna ilirska plemena (Dezidijati, Breuci, Dalmati- od njih ime “Dalmacija”-, Ardijejci, Japodi, i mnogi drugi), su živjeli na svojim područjima, kada ih je oko 30. godine stare ere pokorio Rim (buduće veliko Rimsko carstvo). Razjedinjeni, nisu imali nikakve šanse protiv najjače vojske svijeta, i jedni po jedni su bili osvojeni. Tako su osvojena i područja gdje su živjeli Dezidijati (otprilike od današnjeg Žepča do Sarajeva).

Od svoga rođenja, otprilike u to doba, Baton je živio pod rimskom vlašću, vjerovatno slušajući priče starijih o prošlim vremenima, kada su bili slobodni i radili na svojoj zemlji. Te priče, kao i činjenica da je naslijedio titulu poglavice cijelog plemena, je u Batonu vjerovatno izrodila osjećaj patriotizma, i želje za ponovnom slobodom Dezidijata. Međutim, Baton nije stao samo na svom plemenu. Vidio je da je sudbina svih Ilira ista, i da su kao pokoreni narod samo sluge i robovi Rimljanima. Vjerovatno je Baton željno isčekivao povod za prvu pobunu protiv Rima, ali ni sanjati nije mogao kakvu će pobunu proizvesti.

Godine 6. nove ere, Rimljani su planirali napad u današnju Njemačku, koja još uvijek nije bila pod njihovom vlašću. U tu svrhu su prikupljali ogromnu vojsku, iz svih krajeva svoga carstva, pa tako i sa Balkana. Stanovnici u carstvu koji nisu bili Rimljani, nego recimo Iliri, su u vojsku ulazili u sklopu pomoćnih jedinica, auksilijara. Ogroman broj auksilijara se okupio u današnjoj Bosni te godine, po zapovijedi da krenu na Njemačku. Među njima je bio i Baton Dezidijatski, vođa svog pokorenog plemena, i veliki borac sa iskustvom među auksilijarima. Podaci govore da je ta masa od oko 300.000 iskusnih vojnika odbila da krene u pohod, nego su pod vodstvom Batona Dezidijatskog podigli pobunu. Baton je dobio svoju priliku, poveo je sve Ilire u ustanak kojim će se odlučiti sudbina ovih prostora.

U iduće tri godine je ustanak imao promjenjiv tok, sa pobjedama i porazima, ali je bitna činjenica da su Rimljani mislili kako Baton pod svojom komandom ima milion vojnika, spremnih da upadnu u Italiju i unište Rim. Tresli su se od straha, kao nekada od Hanibala. Panika je u Rimu bila takva da je skoro sva vojska poslana na Batona, a pohod na Njemačku odgođen. Iliri su koristili gerilsku taktiku, i nisu ulazili u mnogo otvorenih bitki, ali je Rim na kraju ipak prevladao. Svetonije kaže da je poslije Kartagene, Baton najteži protivnik kojeg je Rim ikada imao. Legenda spominje posljednju bitku u ratu, za grad Ardubu (moguće da je to današnji Vranduk), gdje su se žene sa djecom u rukama bacale na stijene i rijeku ispod zidina, a muškarci borili do smrti, sve da ne bi opet pali pod vlast Rima.

Baton je preživio rat, i ostatak vojske je predao Rimljanima. Kada su ga pitali zašto se pobunio, Baton je optužio Rimljane, rekavši: “vi ste na svoje stado umjesto čobana poslali vukove.” Iz poštovanja prema ovoj velikoj ličnosti, Rimljani ga nisu ubili (što su skoro uvijek radili vođama pokorenih naroda), nego su ga odveli u grad Ravenu u Italiji, gdje je živio do smrti.

Baton je prvi borac za slobodu nas na Balkanu. Prvi nas je ujedinio u zajedničkoj borbi, kada smo vidjeli da smo zajedno jači. Ipak, Iliri su nestali, postali su Rimljani ili su se uklopili u Slavene koji su kasnije došli. Danas Iliri više ne postoje, a i samo sjećanje na Batona je slabo. Baton zaslužuje kip, trg, ulicu i mnogo više u svakom gradu Balkana, kada bi samo imali pravi odnos prema našoj historiji. Ali, nemamo.

 

  • BH-INFO TV

  • Komentiraj