Geografsko prokletstvo Bosne i Hercegovine

Autor: Edin Selimović

Nisu sve zemlje imale sreće kada je u pitanju geografija. Nije svima geografski položaj mogao biti kao Francuskoj (skoro savršen, sa jedinim problemom granice sa Njemačkom), Rusije (koju štiti sama njena veličina, te, naravno, Sibir), SAD-a (zaštićenu od bilo koje druge sile sa dva okeana) ili Italije (koju okružuju mora i planine). Neke su, kao i Bosna i Hercegovina, u geografskom smislu proklete od samog početka, a evo i zašto.

Historija i trenutno stanje skoro svake države na svijetu je posljedica geografskog položaja neke zemlje, ali se o ovome pitanju rijetko raspravlja. Geografija nije samo klima, jer u tome smislu bi život u Bosni i Hercegovini bio savršen, a u Švedskoj borba za goli život. Kada kažem geografski položaj, mislim na prirodna bogatstva neke države, prirodnu zaštićenost planinama, rijekama i ostalim teško prohodnim područjuma, te susjedima koji mogu imati velikog utjecaja za neku zemlju. Bosna i Hercegovina ima dosta prirodnih resursa, od vode, šuma, ruda i pašnjaka, ali nemamo možda i najbitnijeg- naftu. Čak i resurse koje posjedujemo ne iskorištavamo kako bi trebali, što vodi u gubitak i državu i narod.

Sa druge strane, naša prirodna zaštićenost je skoro pa ravna nuli. Na sjeveru je Sava, koja jeste široka rijeka, ali je mirna, predvidljiva, te u smislu neke zaštićenosti i nije veliki oslonac. Na istoku je Drina, čija je najbitnija karakteristika što je ledena, ali nije toliko široka, i njen tok nije skoro nikakva prirodna zaštita. Una je i hladna, i brza, ali ta zapadna rijeka je često tako uska da se može prepješačiti, ko se usudi. Na jugu Bosnu i Hercegovinu „brane“ planina Dinara, koja nije toliko visoka ni strma, te ravnice Hercegovine, gdje nema apsolutno nikakvog prirodnog zaštitara. U smislu granica, mogli smo proći i gore, ali definitivno nismo zaštićeni kao Italija.

Treći, pak, uslov koji čini naše geografsko prokletstvo je i najbitniji. Naši susjedi su uvijek bili najveći problem za opstanak ove države. Trenutno su to Hrvatska i Srbija, sa velikim brojem stanovništva iz svoje etničke skupine u Bosni i Hercegovini, što im daje opravdanje za otvoreno miješanje u unutrašnja pitanja BiH. Ratovi 90-tih su pokazali da je borba unutar države bila kobna kao i neprijateljski nastrojeni susjedi van nje. Jedini „prijatelj“ kojeg Bosna i Hercegovina ima za susjeda, Crna Gora, je prije par dana imenovala jednu ulicu po ratnom zločincu koji je ubijao po Bosni i Hercegovini.

Međutim, ukoliko se zaputimo još dalje u prošlost, naći ćemo da i kada nije bilo Hrvatske i Srbije, nad Bosnom su se uvijek sukobljavale bar dvije regionalne ili evropske sile, i to je pravilo do prije 1600 godina. U 20. stoljeću su to bili SAD i SSSR, nad cijelom Jugoslavijom, pa tako i Bosnom, a prije njih Njemačka i Italija u Drugom svjetskom ratu. Iz perioda prije Prvog svjetskog rata Austrijanci i Turci su se stoljećima borili oko Bosne, a prije njih Mađari i Bizant. Još je u 4. stoljeću Bosna postala bojno polje kada je pala tačno na granicu podjele Zapadnog i Istočnog rimskog carstva.

Nije bitan susjed, nego činjenica da je Bosna i Hercegovina mala zemlja, okružena susjedima koji su nas uvijek svojatali, te smo uvijek bili trn u oku mnogo jačim državama. Lijeka za geografsko prokletstvo nema, jer se ne možemo izmjestiti u Sjeverno more, da budemo susjedi Skandinaviji i Britaniji. Ispravna vanjska politika bi bila slična onoj koju vodi Poljska, u još gorem geografskom prokletstvu od BiH (okruženi Rusijom i Njemačkom, sudbina Poljske je uvijek zavisila od rusko-njemačkih odnosa. Kada su oni dobri, Poljska pati, a kada su njihovi odnosi loši, Poljska uspijeva da preživi), a to je da radimo na pogoršavanju odnosa naših susjeda, do te mjere da ni jednom ni drugom ne budemo trn u oku, nego da se zabave međusobnim pitanjima.

 

  • BH-INFO TV

  • Komentiraj